 Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH
U Švedskoj je dosta brojna useljenička kolonija iz BiH, oko 80 hiljada ljudi. Majoritet čine muslimani dok se učešće Srba i Hrvata, prema zvaničnim statističkim podacima, procjenjuje od 30 do 40 odsto. Interesovanje za zbivanja u zemlji porijekla ovdje je snažno prisutno. Zbog toga smo se obratili predsjedavajućem Predsjedništva BiH, Nebojši Radmanoviću s molbom za razgovor.
Radmanović je voljom birača, na oktobarskim izborima, obnovio mandat člana kolektivnog šefa ove države.
- Šta će biti Vaši prioriteti na čelu Predsjedništva BiH?
- Predsjedništvo BiH mora raditi sve ono što mu je zapisano u Ustavu BiH, a osnovno je vođenje spoljne politike i komandovanje oružanim snagama. Dakle, to i opredjeljuje i zadatke periodične, pa praktično i dnevne zadatke Predsjedništva. No, ono u čemu se svi slažemo u Predsjedništvu i u prethodnom periodu, a i danas u BiH, jeste evropski put i svi zadaci koji iz toga proističu. Put prema Evropskoj uniji ostaje naš glavni prioritet. Naravno na početku svakog mandata Predsjedništvo BiH se susretne sa potrebom konstituisanja ostalih organa vlasti, gdje Predsjedništvo BiH ima svoje obaveze jasno zacrtane, i mora i na tome raditi. Stabilizacija politička, koja nije samo unutrašnja u BiH, već i regionalna, jeste važan zadatak Predsjedništva, u okviru koga jesu i dobrosusjedski odnosi, To je zacrtano i u opštim pravcima spoljne politike BiH i ranije, na tome smo radili manje ili više uspješno i u prethodnom periodu, nadam se da ćemo i u ovoj godini razmjenom posjeta na najvišem nivou i učešćem na raznim maultilateralnim i regionalnim predsjedničkim sastancima uspješno ostvarivati i tu funkciju.
Šta je po vašem mišljenju prednost kolektivnog šefa države i da li je ovakav sistem upravljanja zemljom adekvatan potrebama i interesima građana BiH?
- To je neobičan sistem za većinu zemalja u svijetu, a pogotovo za evropske zemlje gdje ne postoji ovakva situacija, ali je za BiH jedini moguć. Nije moguće u BIH, po mom viđenju, u ovom momentu promjeniti način rada najvišeg organa. Dakle, nemoguće je da bude jedan predsjednik. Iz tog proizilazi da je prednost postojanje tri predsjednika. Ustav BiH je potpuno jasno rekao kako rade ta tri predjednika, i kako je potrebno da se usaglašavaju oko svih vitalnih pitanja, jer je BiH zemlja sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda, i zbog toga moraju biti tri člana Predsjedništva BiH. Ustav je takođe predvidio situacije i kad se ne slažu tri člana Predsjedništva, kako treba funkcionisati Predsjedništvo. Oni koji su radili na ustavu BiH predvidjeli su mogućnosti i neslaganja i, takođe neobično za neke druge zemlje, u Ustav ugradili procedure kako funkcioniše Predsjedništvo kada se ne slaže. Mislim da je u ovom trenutku to i jedino moguće i samim tim i prednost BiH da može funkcionisati.
- Nakon oktobarskih izbora u BiH- u domaćoj pa i svjetskoj štampi hvaljen je relativno visok procenat izlaska naroda na birališta (mada su, moramo primjetiti, izostala pitanja kako to da je preko 40% građana BiH bilo nezainteresovano za izbore). Ukupni rezultati izbora pa i rezultati izbora za člana Predsjedništva BiH komentarisani su kao značajan korak naprijed ka stvaranju tolerantnije atmosfere u BiH pa i u Predsjedništvu. S obzirom da ste obnovili mandat želimo Vas pitati da li Vi lično osjećate tolerantniju atmosferu?
- Uvijek je na početku mandata tolerantno i tako se stvarno osjeća tolerantnost na početku rada i ovog saziva Predsjedništva BiH. Međutim, još je rano za donošenje nekih rezolutnih i decidiranih sudova jer je mandat praktično tek otpočeo, a pred nama su još četiri godine gdje nas čekaju brojna teška pitanja i novi politički izazovi, koja tek dolaze na dnevni red. Ne mogu se sjetiti početka od prije četiri godine, ali protekli mandat u cjelini nije bio nimalo tolerantan. Nadam se da će ovaj biti tolerantniji, a time i zajednički rad Predsjedništva BiH uspješniji.
- Krajem prošle godine navršilo se petnaest godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Je li današnja BiH ispunila očekivanja kreatora Dejtona?
- Po mom mišljenju Dejtonski sporazum je nešto najvažnije i najsloženije što se desilo od drugog svjetskog rata naovamo, vrhunski je urađen i politički i stručno, predvidio je niz stvari koje savremenik kad gleda ne bi mogao da vidi, i samo je pitanje da li se on ostvaruje kako treba. No, tačno je da je unutar BiH za ovih petnaest godina uvijek bilo onih koji su protiv njega i onih koji su za njega, i nisu uvijek bili isti na istoj strani. Dakle, ja mislim da se on mora ostvarivati kao i drugi međunarodni sporazumi, da je dobar i zbog toga što nije donio samo mir kao što neki kažu, on jeste donio mir, ali je i uredio odnose u BiH. Nažalost, jedan broj međunarodnih predstavnika se upustio u promjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma, naročito njegovog aneksa 4, a da nema pravo na to, samim tim to znači da su se ponašali protivno međunarodnom pravu. Iz toga je proizašlo i kršenje ljudskih prava od strane određenih međunarodnih predstavnika, i ono što je najgore u svemu napravilo je probleme BiH. Dakle, ostvarivanje svakog sporazuma je posao koji stabilizuju stanje, a promjena njegova u hodu, koja je nedozvoljena, nedopuštena pravi i probleme. Mi danas u BiH imamo probleme uglavnom zbog toga što je mjenjan Dejtonski mirovni sporazum.
- Kako rekosmo, u oktobru prošle godine održani su šesti po redu opšti parlamentarni izbori u BiH. Kad se može očekivati formiranje vlasti na nivou BiH?
- Ako to poredimo sa periodom od prije četiri godine već kasnimo. Dakle, ne može se o tome govoriti kao u nekim drugim demokratskim zemljama, da to treba uraditi za četrdeset dana i nešto slično, zbog specifičnosti BiH i izbornog sistema i načina konstituisanja vlasti. Ali, i pored toga, četiri mjeseca poslije izbora nismo završili konstituisanje vlasti u cjelini. Danas je jasno da za ta četiri mjeseca ne možemo imati konstituisanu vlast, mislim prije svega na vrijeme od dana održavanja izbiora, i to je loše. Početkom januara, dakle, tri mjeseca nakon održanih izbora, niko ne može u BiH reći kada će biti vlast u potpunosti konstituisana. U najboljoj situaciji, to je moguće sredinom marta, iako moramo reći da nije sigurno da će se to dogoditi i tada. Najbolje bi bilo kada bi velike političke partije, koje su osvojile najviše glasova među tri konstitutivna naroda, napravile vlast. To bi značilo da imamo četiri godine stabilnu BiH, bez obzira što bi i tada moglo biti određenih problema. Svaka druga situacija bila bi mnogo teža. Danas nismo blizu formiranju vlasti šest političkih partija. Nadam se da ćemo, ipak, u neko dogledno vrijeme doći do toga.
- Štampa je objavila podatak da je Bosni i Hercegovini dodijeljeno više sredstava nego Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. Kako su tako mali učinci na planu obnove ali i razvoja BiH? Kako je moguće da još uvijek 47 hiljada Srba iz FBiH čeka da im se dodijele donacije i poprave kuće?
- Niko danas u BiH nema tačan podatak koliko je došlo pomoći na razne načine, iako se špekuliše da su to bila ogromna sredstva. Kako ne znamo koliko je sredstava došlo nemamo ni pravu analizu kako su trošena. Špekuliše se i da su ta sredstva otišla nenamjenski. Nekoliko komisija u BiH je to ispitivalo i nije završilo taj posao. To je vrlo loše za BiH i za građane BiH, jer takve špekulacije utiču, ne više na donatore, već na buduće eventualne investitore. Zbog toga je moguće da se desi ovo što je u drugom dijelu Vašeg pitanja- da nije dovoljno sredstava uloženo u obnovu određenih kuća, a cifre koje se spominju kao donatorske, pretpostavlja se da su bile dovoljne da se sve kuće i objekati koji su srušeni u proteklom ratu obnove. To je stvar s kojom ćemo se nažalost u BiH baviti i u buduće, Moraće se, kad-tad, ispitati koliko je tačno sredstava došlo i kako su utrošena. Volio bih lično da je to završeno još prije nekoliko godina. Volio bih kad bi smo mogli zaključiti da nije bilo zloupotreba, ili ako smo već zaključili da je bilo zloupotreba, da tačno znamo ko je to radio i ko je odgovoran za to- jer su to sredstva namjenjena za sve građane BiH. Kad su u pitanju sredstva dodjeljena pojedinim nacionalnim grupama, odnosno konstitutivnim narodima i tu je bilo različitih pristupa i zbog toga se desilo da ogroman broj srpskih povratnika u FBiH, koji su izgubili svoja imanja i kuće, nisu dobili potrebna sredstva. Prošle godine, petnaest godina poslije rata, prvi put smo došli u situaciju ravnomjernije raspodjele tih sredstava i da počnemo popravljati ono što je pokvareno u prethodnom preriodu. Ne treba gajiti iluzije da će to uvijek funkcionisati u potpunosti, ali uvijek može biti bolje i evo već je krenulo..
- Šta je država BiH učinila da njena diplomatsko-konzularna predstavništva izgrade kvalitetnije veze sa svim svojim građanima koji žive u rasejanju?
- Stalno radimo na tome. To ne zavisi samo od kvalitetne odluke Predsjedništva BiH, pa čak ni od rasporeda kadrova, već od zemlje do zemlje kako gdje funkcioniše. Imamo primjedbi da odnosi nisu uvijek na potrebnom nivou. Radimo koliko god je moguće na tome. BiH za sadašnje ekonomsko stanje ima veliki broj DKP, a za potrebe kao mala i mlada zemlja, ima ih veoma malo. I u odnosu između tih stvari nastaju problemi. Ako još tu postoje oni koji nisu osposobljeni za posao ili ga ne rade rade onako kako treba, onda dolazi do takvih problema. U budućnosti bi trebalo da se popravlja sve to i da stalno bude bolje i bolje.
- Dijaspora BiH je podijeljena po nacionalnom ključu i uglavnom je u jednonacionalnim savezima. Postoji udruženja koja predstavljaju dijasporu BiH- u kojima su uglavnom Bošnjaci. Srbi i Hrvati, takva je situacija u Švedskoj, okrenuti su svojim nacionalnim organizacijama. Šta bi mogli poručiti dijaspori BiH u Švedskoj i drugim zemljama?
- Multietičnost i ljubav se ne mogu napraviti na silu. Mora se sasvim racionalno prilaziti ovom problemu. BiH je podijeljeno društvo i nije čudo što su i građani BiH podijeljeni po nacionalnim osnovama u dijaspori- ako je to odgovarajući izraz. Ne mogu se na silu van BiH praviti multietnički klubovi, ali postoje načini da se to popravi. Moguće je i da se jednonacionalni klubovi dogovore da sarađuju i prave neku zajedničku koordinaciju da svi imaju od toga nekog interesa. Naravno, treba izbjeći bilo kakve sukobe- jer od toga niko nema nikakve koristi. Samo tako se mogu postizati bolji rezultati.
- Ovdje se pojavilo više knjiga koje se bave istorijom BiH. Jedna od njih je i knjiga Borke Tomljenović, “Bosanska raskršća”, koja se bavi događajima u BiH do Drugog svjetskog rata i govori o mogućem i tolerantnom egzistiranju različitih kultura na istom prostoru i to ilustruje djelovanjem nacionalnih kulturnih institucija. Kako vi gledate na ulogu “Prosvjete”, “Napretka” i “Gajreta”, odnosno, danas “Preporoda” u današnjoj BiH? To Vas pitam zbog toga što u Mostaru i Hercegovini ima ohrabrujućih primjera i nagovještaja saradnje preko granica nacionalne pripadnosti?
- Generalno gledano sva nacionalna i kulturna društva naroda u BiH, koja su radila ono zbog čega su osnovana- a to je podizanje nacionalne samosvijesti i očuvanje kulturnog identiteta, imala su u prošlosti i danas imaju pozitivnu društvenu ulogu. Kada dođu do određenog stepena razvoja i rada ova društva imaju prirodnu potrebu da sarađuju sa sličnim nacionalnim društvima i organizacijama drugih naroda i nacionalnih zajednica. Svaki oblik saradnje nacionalnih društava je potreban i dobrodošao jer doprinosi međusobnom upoznavanju i većem razumjevanju. Narodi BiH su u kulturnom smislu bliski narodi i vjerujem da njihova nacionalna i kulturna društva mogu doprinjeti njihovom boljem povezivanju i koegzistenciji na prostoru BiH i šire.
Razgovarao: Aco Dragićević
|
