 Södertelje Foto: Olof Neslund |
Koncept multikulturalnosti težnja je svih evropskih društava. Međutim, nerijetko se javljaju problemi u komunikaciji između domicilnog stanovništva i stranaca. To je doprinjelo da njemačka kancelarka Angela Merkel izjav kako je ”koncept multikulturalnosti u Njemačkoj doživio potpuni krah”!
Piše: Aco Dragićević
Da li se multikulturalni kocept društva u kome će svi ”živjeti srećno jedni pored drugih” pokazao neostvariv san? Sumnjamo, mada dobar broj stranaca nije uspjeo da se integriše. Problem jeste tu i nije prisutan samo u Njemačkoj. Mnogi su skloni odgovornost tražiti isključivo kod stranca koji nisu uložili više napora da se integrišu. Međutim, za (ne)integraciju nije i ne može biti kriva samo jedna strana (stranci). Krivca treba tražiti i u državi domaćinu, njenom sistemu vrednovanja i odnosa prema strancima, kao i u većinskom narodu koji manje više ima nepovjerenje prema strancima ili ima veoma malo dodira sa njima.
Pripadanje različitim kulturama, nacijama, narodima, občajima, navikama, moralnim normama, odnosu prema okolini stvara velike kulturološke razlike koje neminovno dovode do neshvatanja. To i nerazumijevanje dovodi do udaljavanja jednih od drugih i stvara jaz.
Sedertelje kao primjer svijetu
Sedertelje, prema posljednjem popisu stanovništva ima 85.270 stanovnika od čega je 42,7% stranog porijekla. U gradu živi osamdeset različitih nacionalnosti i govori se dvadeset različitih jezika. Među doseljenicima najbrojniji su Iračani, Sirijanci, useljenici iz bivše Jugoslaviije- dakle Srbi, Bošnjaci i Hrvati, Finci, Turci, Poljaci… Višenacionalne zajednice i različitosti u ovom gradu temelj su spajanja među narodima i različitim kulturama a ne nikako razdvajanja. Sedertelje je, slobodno se može reći, prevazišlo dobar dio problema sa kojima se sučeljava, ilustracije radi Njemačka pa i druge evropske zemlje. Otvorenost prema strancima se ogleda i u tome što je ovaj grad za vrijeme rata u Iraku primio više prognanika nego cijela SAD. Ovdje djeluju dva fudbalska kluba koja nose nacionalne predznake (Sirijanska i Asiriska), ali su otvoreni za sve vjere i nacije. Upravo u toj otvorenosti leži odgovor na pitanje kako to da su se Asiriska a potom i Sirijanska plasirali u elitnu seriju i da utakmice igraju pred svojom publikom na stadionu koji im je obezbjedio grad. Ovo je, zar ne, dobar znak i putokaz drugim sredinama koji imaju ”problema” sa integracijom stanovništva. Stvaranje jednog multietničkog, tolerantnog i otvorenog društva je dug i težak proces koji je neminovan i koji se mora sprovesti do kraja. U tom projektu moraju biti zastupljeni svi a ponajviše obični građani, koji jesu i koji će biti nosioci svijesti o što boljoj budućnosti i suživotu kako u mjestu u kojem žive tako i u državi.
Švedski pisac Bjorn Runeberg koji živi i radi u Sedertelju, još prije skoro dvije decenije u samo jednoj rečenici iznjedrenoj na osnovama stila i životne filozofije Kafke, čiji stav kako Runeberg kaže”nijebionipesimizamioptimizam, već neštotreće, jednoiskonskoda – posljedicaograničenostinavišenačina”,upozorio je da Sedertelje treba, izaći kao uzor svetu, bez sumnje ne bezgrešan, ali ipak uzor.
Multikulturalnost Setertelja je otpočela dolaskom radne snage pretežno iz Evrope i Azije. Švedska je zbog manjka radne snage bila prinuđena da pozove strance da dođu i rade u njihovoj zemlji, a za uzvrat im je obezbjedila stalni radni odnos, smještaj i kurs iz jezika. U početku se mislilo da će se radnici u jednom vremenskom periodu sami od sebe integrisati u društvo ili vratiti tamo odakle su došli. Ipak, do toga nije došlo. Samo manji dio od novopridošlih radnika se u potpunosti integrisao.
U međuvremenu, stvarala se druga generacije useljenika, zatim i treća bez namjere da se vraća u zemlju porijekla svojih roditelja. Uviđajući takvu nastalu situaciju država je obezbijedila školovanje, slobodan pristup tržištu rada, ispoljavanje slobode govora, izgradnju sakralnih objekata, slobodno isticanje nacionalne pripadnosti, formiranje nacionalnih organizacija koje su imale i koje imaju za cilj očuvanje kulture kojoj pripadaju. Dok je švedska država investirala u bolji život svojih novih stanovnika i doprinosila njihovom kako ekonomskom tako i kulturnom prosperitetu i uzajamnom povjerenju, stranci su u svemu tome vidjeli asimilaciju to jest gubitak identiteta i opasnost od potpunog stapanja s tim narodom.
Generalno gledano ima nepovijerenje i predrasude prema useljenicima. I jedno i drugo proizilazi, pored ostalog, iz nedovoljnog poznavanja njihove kulture.
Uglavnom kontakt sa strancima svodi na poslovne obaveze. Druženje i ostali vid komunikacije gotovo da ne postoji. Tamo gdje ima druženja i zajedničkog rada na stvaranju uslova za bolji i srećniji zajednički život u multikulturalnosti i različitostima vidi se bogatstvo. Bogatstvo je u različitostima.
Urednik
