Stokholm
Na godišnjicu proboja logoraša, 22. aprila u ABF u Stokholmu a potom i u ovdašnjem Hramu Ssvetog Save održan je Dan sjećanja na žrtve Jasenovačkih logora. Brojnim učesnicima, našim ljudima i Šveđanima govorio je prof. Srboljub Živanović, predsjednik Međunarodne komisije za istinu o jasenovačkim žrtvama iz Londona.
 |
Izlaganje profesora Živanovića, učesnika prve stručne komisije koja je 1964. godine vršila probna iskopavanja u masovnim grobnicama u Donjoj Gradini, prisutni su saslušali sa interesovanjem ali i zaprepašćenjem. Stručnjak iz Londona je iznio obilje podataka o potresnim nalazima komisje, o svojim dosadašnjim istraživanjima masovnog pomora Srba, Jevreja, Roma i antifašista kao i o rezultatima do kojih su došli istraživači iz bivše Jugoslavije i svijeta. Nažalost, komunistički režim nalaze ove komisije čuvao je daleko od javnosti a objavljeni su tek 1992. godine.
Nakon predavanja uslijedila su brojna pitanja prisutnih, među kojima se dva posebno izdvajaju:Čime se mogu objasniti neviđene brutalnosti i takva masovnost ustaških zločina i zašto se tako malo zna, govori i piše o Jasenovcu?
 |
Profesor Živanović je dodatno pojasnio da su klice mržnje posijane od strane sveštenstva Katoličke crkve, Katoličke akcije i tadašnjih vlasti još početkom 20. vijeka, kada su se dogodili masovni napadi na Srbe u Zagrebu. Nakon toga su uslijedili masovni zločini hrvatskih i austougarskih vojnika u Srbiji za vrijeme Prvog svjetskog rata. Poslije poraza u tom ratu kod katoličkog klera i hrvatskih eksremista je narastao i kulminisao revanšizam i stvoreni planovi za uništenje, progon i pokrštavanje Srba. Ovo je i sprovedeno u toku Drugog svjetskog rata. Masovne zločine nisu činili Njemci, već Nezavisna država Hrvatska sa svojim rasističkim zakonima i njena vojska; ustaše, križari i dvije trećine sveštenika. Što se tiče nedovoljnog informisanja o zločinima Živanović smatra da to nije čudno, jer je komustičkom režimu parola o „bratsvu i jedinstvu“ bila važnija od istine i dodao da su komunisti još i toku Drugog svjetskog rata pregovarali sa ustašama. Naveo je Živanović primjer pred rat potpisanog sporazuma između predstvnika KPJ Moše Pijade i Mile Budaka,kasnije visokog funkcionera ustaške NDH.
Na primjedbe prisutnih da se ni danas dovoljno ne radi na njegovanju dostojnog sjećanja na stotine i stotine hiljada Jasenovačkih žrtava, pošto su nekadašnje parole o „bratstvu i jedinstvu“ zamijenjene novim zahtjevima o potrebi regionalne saradnje i pomirenja, Živanović je ukazao kako tu ostaje još dosta da se radi. On vidi samo izvjestan pomak u Republici Srpskoj, gdje je uz saradnju sa sručnjacima Muzeja Jad Vašem iz Jeruslema započelo uključivanje građe o Jasenovcu u školske programe.
Na pitanja o brojnim pokušajima da se monstruozni zločini u Jasenocu potisnu i umanji broj žrtava, profesor Živanović je zaključio da nema smisla sporiti se o broju žrtava i podvukao da masovne grobnice i posmrtni ostaci stradalih i danas postoje u Jasenovcu i Donjoj Gradini. To je najveći srpski grad pod zemljom i to niko ne može osporiti. Ostaje naša vječna dužnost da se i na stratištu Donja Gradina izgradi adekvatno spomen obilježje, koje će za sva vemena dostojno služiti kao strašna opomena budućim generacijama.
U okviru programa prikazan je dokumentarni film Branka Lazića „Bili su samo djeca“. Organiaztori i ovogošnjeg pomena Jasenovačkim žrtvama su NVO Biro Republike Srpske u Švedskoj, Zadužbina „Carica Jelena“ uz podršku ABF i Parohije Sveti Sava Štokholm.
(m.b.)
