listovi5433cirN
svN
 
 
 
 
Web www.dijaspora.nu

Zubovic je opisao sto drugi nisu hteli ili nisu smeli

U svedskim bibliotekama covek sa nasih strana u prilici je da procita na maternjem jeziku vise knjiga ciji autori nisu knjizevna imena. Iza tih knjiga ne stoje ni imena izdavackih kuca, nego pojedinci. Dakle, rec je o vlastitim izdanjima. Medjutim, istrazivaci zivota useljenika u Svedskoj nece ih moci zaobici upravo zbog obilja dragocene dokumentarne gradje koja je izmedju njihovih korica sacuvana. Dve knjige se posebno izdvajaju zbog vrednosti zapisa o dolasku u novu sredinu i dozivljavanja te sredine. To su knjige Petra Zegarca "Secam se..." i Petra Zubovica "Od Kozare do Uplanda". Dijaspora donosi kratku pricu, u prvom licu, o tome kako je i zasto nastala Zuboviceva knjiga.

Kao djecak pretrpio sam i zapamtio sva zla koja su nanesena nama Srbima u Potkozarju. Godinama sam ocekivao da ce neki od generala, narodnih heroja, komitetlija, profesora i drzavnika, a bilo ih je mnogo, napisati knjigu o Potkozarju. Najvjerovatnije zbog bratstva i jedinstva, niko nije smio ili htio da o temi stradanja Srba u Potkozarju, odakle sam ja rodom pise. Tu temu sam djelimicno obradio u mojoj knjizi "Od Kozare do Uplanda". Knjiga bi bila slobodnije napisana da je pisana u sadasnje vrijeme. Mora se priznati da je u vrijeme kada se ona pojavila (1989) jos uvijek vladao totalitarizam, posebno u Bosni i Hercegovini.

Pokusao sam dobiti podrsku u Bosanskoj Dubici u tadasnjem Socijalistickom savezu, ali sam odbijen. Onda sam pokusao ovdje kod jugoslovenskih drustenih organizacija ali sam, takodje, odbijen. Onda sam se obratio Savjetu za kulturu svedske vlade (Kulturrådet) i naisao na razumjevanje. Knjiga je dobila veoma povoljnu kritiku i stipendiju u iznosu od 18.000 kruna. Nakon dodjeljivanja stipendije moglo se prici stampanju knjige. Pojavila se i u ovdasnjim bibliotekama. "Jugani" su, medjutim, digli galamu kako knjiga nema vrijednosti pa cak iznosili tvrdnju da je protiv bratstva i jedinstva. I ne samo to, izricito su neki zahtijevali da Savjet za kulturu vise, pojedinacno, ne podrzava finansijski projekte Jugoslovena. To im je, na zalost, poslo za rukom.

U knjizi je opisano Poktozarje ali sam se dotakao zivota i ovdje u Svedskoj. I jedno i drugo sam uradio radi nostalgije za Otadzbinom koju smo mi Srbi izvan Srbije uveliko izgubili, te nam osta samo rodni kraj.