|
Stanovništvo bivših jugoslovenskih republika, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije slovi za najraseljenije među rasijanim narodima. Prema nekim procjenama, prije izbijanja jugoslovenske krize, u dijaspori je živjela skoro polovina od ukupnog stanovništva druge Jugoslavije. Najbrojnija je srpska i hrvatska emigracija, dok Crnogoraca i Makedonaca zivi u pečalbi, posebno u prekomorskim zemljama, više nego u Crnoj Gori i Makedoniji. Razlozi pokretanja sa rodne grude su različiti, dok se najčešće sažimaju u onu dobro znanu "trbuhom za kruhom". Nemirni prostori Balkana, takođe, često su pokretali ljude i narode, kao i za posljednjeg građanskog rata, kada je, ilustracije radi, svaki drugi stanovnik iz nekadašnje centralne jugoslovenske republike Bosne i Hercegovine postao izbjeglica ili raseljeno lice. Vjerovatno, danas, nema zemlje na svijetu u kojoj ne žive nekadašnji stanovnici nekadašnjih republika a danas suverenih država Srbije i Crne Gore (koje su zadržale ime Jugoslavija), Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Piše: Aco Dragićević Savjet Evrope 1991. godine objavio je podatak da je u Švedskoj živjelo, tada, 41.053 građanina sa pasošem SFRJ. U to vrijeme, prema istom izvoru, u ovoj skandinavskoj zemlji živjelo je više od 20.000 stanovnika bivše Jugoslavije koji su primili švedsko državljanstvo. Švedski sociolog Sel Magnuson tvrdio je osamdesetih godina u magazinu "Intervju" (Beograd) da su u jugoslovenskoj koloniji u Švedskoj najbrojniji Srbi (40 %) i Hrvati (20%). Henri Back, analizirajući svojevremeno sastav više od 140 jugoslovenskih klubova, iznio je podatak da su 40% njihovi članovi Srbi. Uz konstataciju da se podaci švedskog Državnog zavoda za useljenička pitanja i Evropskog savjeta bitno ne razlikuju, oko 70.000 useljenika početkom devedesetih godina, treba reći da zvanična švedska statistika ne prati nacionalnu pripadnost. S tim u vezi podatake o nacionalnoj pripadnosti treba primiti kao rezultat ličnog istraživanja pojedinaca koji mogu, ali ne moraju biti pouzdani. Ovo tim prije ako se zna da velik broj pojedinaca iz svakog nacionalnog korpusa nema postojan kontakt, odnosno članstvo u organizacijama iz zemalja porijekla a koje su registrovane i djeluju u Švedskoj. Iz zavičajnog prtljaga na izložbu U Svetosavskom centru u Stokholmu, krajem 1997. godine, Hercegovci koji žive u ovom gradu organizovali su izložbu etnografskih predmeta koje su u zavičajnom prtljagu doneli sobom iz starog kraja. Na izložbi se tako, pored ostalog, našlo burilo za vodu, štap za mlaćenje mleka čak i torba u kojoj čobani u Herecgovini nose hranu. Torbu koja je stara skoro jedan vek u Švedsku je donela Joka Brstina (93) verovatno najstarija osoba među izbeglicama u ovoj zemlji. Sastavni deo izlozbe bili su i crteži sa motivima iz Hercegovine a čiji su autori Momo Kapor i Branko Kokolj. Svetosavski centar je bio mesto gde su Hercegovci organizovali i poselo. Nadat se da će ovakvih i sličnih manifestacija biti i više i češće. Da li će se neki od izloženih eksponata sa izložbe o Hercegovini u Stokholmu naći u budućem muzeju Srba u Švedskoj, potvrdiće vreme. Dolazak Jugoslovena u ovu zemlju vezan je za Drugi svjetski rat. Naime, zarobljenici iz Jugoslavije deportovani su u Norvešku gdje je bilo više logora. Rijetki preživjeli iz tih logora ostali su živjeti u nekoj od skandinavskih zemalja. Poslije ratnih zarobljenika ovdje su stizali politički emigranti koji nisu prihvatali jugoslavenski totalitarni komunistički sistem vlasti. U to vrijeme, ranih pedesetih godina, u Švedskoj je živjelo oko stotinjak Jugoslovena. |
