Rijeka carevna
Trebišnjica modra, lijepa, plava i zelena,
pod svakim kamenom priča, protekli vijekovi njom.
I šta se mijenjalo?
Modro u zeleno, zeleno u plavo, a sve u lijepo.
Znači ništa.
Životi naši nevažni nadovezivali se k´o oputa.
Očekivalo se nešto - dobijalo ni to.
I carica Jelena umi se u carskoj rijeci,
darova joj biserje svjetlucavo i manastir.
I Vlatko pobjedonosac žedj ugasi u njoj,
ostavi znoj muški vojevni i ponos.
I Stefan je veliki na konju prejaha,
dade joj muku hercegovsku na vijek.
Nestade svega:
vode djevojke prkosne, carice, pobjedonosca i hercega.
U sjeni jablanova i platana ostadoh
kraj crkve nevesinjske okrvavljene.
Rijeka se uli u beton i svjetlost stvori lažnu.
Samo Dučiću želja se ispuni da povrh očima legne.
A nama?
Hercegovina između neba i kamena.
Odnesi, ponorna, zle misli i kletve na nas bačene.
Djevojko usamljena, poljubi me filmski nestvarno,
daruj mi modro, plavo i zeleno.
Rijeko - suzo, bez uvira i izvora,
lijepo nek ostane samo za tebe.
Božidar Bjelica
Božidar Bjelica je rođen na Badnji dan 1960. godine u Nevesinju. školovanje je započeo u rodnom gradu, gimnaziju je završio u Čapljini a diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu 1985. godine. Pored poezije piše i prozu. Živi i radi u Beogradu.
