Novi crnogorski pravopis, koji je predsta-vljen početkom jula, imaće 32 slova i zasnivaće na Vukovom principu: piši kao što (govoriš) zbo-riš, a čitaj kako je napisano. Nova slova su meko „Š“ (Ś / ś) i meko „Ž“ (Ż / ż) s apostrofom iznad, koji će se pisati u latiničnoj i ćiriličnoj ver-ziji.
Piše: Novica Đurić
Pravopis, koji je potpisao Sreten Škuletić, ministar prosvjete i nauke, uradila je tro-člana Ekspertska grupa, koju su činili profesori Milenko Perović, Ljudmila Vasiljeva i Josip Silić. Javnost se s pravom pita kako to da autoriteti iz te oblasti, poput Mihaila Stevanovića, Radoslava Boškovića i Mitra Pešikana, koji su poznati i u svjetskoj lingvistici i uz to Crnogorci, nisu ni pominjani. Gramatika i školski pravopis još nisu urađeni.
Prof. dr Sreten Škuletić, ministar prosvjete i nauke u Vladi Crne Gore, i prof. dr Mi-lenko Perović, predsjednik Ekspertske komisije za pripremu Prijedloga pravopisa, Gramatike i Rječnika crnogorskog jezika, promovisali su Pravopis crnogorskog jezika s pravopisnim rječnikom.
„Ustavom Crne Gore definisano je da je crnogorski jezik definisan kao službeni jezik, što od države Crne Gore zahtijeva stvaranje preduslova za njegovu standardizaciju“ – rekao je Škuletić, naglašavajući da je zbog tako složenog pitanja i Vlada formirala Savjet u vezi sa izradom pravopisa, gramatike i crnogorskog rječnika.
Iako je ozvaničen Pravopis crnogorskog jezika, sam naziv „crnogorski jezik“ – upadljivo je – rijetko se upotrebljava. Izuzimajući neke pojedince, čak i političari na vlasti rijetko ga koriste, obično ga u govoru zamjenjuju sa „naš jezik“.
Ministar Škuletić je rekao da je pomenuto tijelo imalo istorijski zadatak „da državi Crnoj Gori donese prvi standardizovani crnogorski jezik“, ali da u tome do kraja nisu uspjeli, pa je zbog toga formiran tročlani Ekspertski tim, koji je ponudio rješenje Pravopisa crnogorskog jezika s pravopisnim rječnikom i kaže: „Ja sam donio rješenje kojim se ovaj dokument proglašava kao važeći.“
Prof. dr Milenko Perović, „mozak“ projekta Ekspertske komisije, rekao je novinarima „da nije dobro suditi nečemu što se dobro ne poznaje, jer je poznato da je mnogo zainteresovanih amatera, kojih je prepuna Crna Gora, pa smo stoga za sve, i svima, pripremili odgovarajuće informacije, čime će se jedan dio zle krvi oko standardizacije crnogorskog jezika smanjiti“.
Nakon podužeg, više političkog nego lingvističkog slova, profesor Perović je rekao da se zahvaljuje Bogu što postoji crnogorska država, što ima Crnogoraca i što postoji crnogorski jezik.
„Crnogorski jezik je jedan logični sistem. Moj posao je bio da verifikujem logiku sistema koji se zove crnogorski jezik i na kojem ja pišem 30 godina, i u svojih 13 objavljenih knjiga retroaktivno ne moram promijeniti nijedno slovo“, napominje Perović i dodaje: „Tim jezikom sam pisao u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i svuda su me dobro razumjeli. Normalni i razumni srpski lingvisti nemaju ništa protiv crnogorskog jezika.“
Podsjetimo da je problem crnogorskog jezika već godinu dana imao razne vratolomije u okviru samih protagonista, nakon što jeSavjet za standardizaciju crnogorskog jezika formirala crnogorska Vlada, 24. januara 2008. godine. Savjet je na sjednici, kojom je predsjedavala dr Gordana Đurović, odlučio da će do početka nove školske godine, odnosno do septembra 2008. godine, donijeti i usvojiti pravopis, gramatiku i rječnik crnogorskog jezika, ali je onda došlo do žestokih nesporazuma u okviru Savjeta po pitanju standardizacije crnogorskog jezika, pa je ministar Škuletić, uz saglasnost Vlade, donio doluku „na osnovu koje Pravopis crnogorskog jezika i Rječnik crnogorskog jezika donosi Ministarstvo prosvjete i nauke, na prijedlog Ekspertske komisije, koju imenuje ministar prosvjete i nauke“.
Savjet za standardizaciju crnogorskog jezika sastojao se pri osnivanju od 13 članova, a njegov predsjednik je bio Branko Banjević, književnik i predsjednik Matice crnogorske. Članovi Savjeta su bili prof. dr Rajka Glušica, Filozofski fakultet u Nikšiću, Milorad Stojović, književni kritičar, Mirko Kovač, književnik i akademik, Mladen Lompar, književnik i akademik, Rajko Cerović, književni kritičar, Čedo Vuković, književnik i akademik, Zuvdija Hodžić, književnik i akademik, prof. dr Milenko Perović, Filozofski fakultet u Novom Sadu, prof. dr Zorica Radulović, Filozofski fakultet u Nikšiću, doc. dr Tatjana Bečanović, Filozofski fakultet u Nikšiću, doc. dr Igor Lakić, dekan Instituta za strane jezike u Podgorici i dr Adnan Čirgić, saradnik Filozofskog fakulteta u Nikšiću, koji je u međuvremenu stekao titulu prvog doktora crnogorskog jezika, odbranivši na Filozofskom fakultetu Sveučilišta „Josip Juraj Štrosmajer“ u Hrvatskoj disertaciju „Govor podgoričkih muslimana“.
Po popisu iz 2003. godine, u Crnoj Gori srpskim jezikom govori 401.382 građana, crnogorskim 144.838, albanskim 49.456, bošnjačkim 29.380, hrvatskim 3076 i romskim 2857 građana.
Reagovanja
„Crnogorski jezik“ – hibrid režimskih salona
Prosrpske opozicione partije pozvale su građane da ignorišu novi „crnogorski jezik“ sa 32 slova, ocenjujući da je riječ o „lakrdiji sa popravljanjem jezika“, jer „srpski jezik u Crnoj Gori predstavlja lingvističku, kulturnu i istorijsku konstantu i njega je nemoguće izbrisati iz upotrebe“.
U javnosti su se pojavili i oni koji su tražili ukidanje Katedre za srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
„Građani treba da nastave da pišu kao do sada, kao i da sačuvaju odgovornost prema sebi, svojim precima i potomcima“, saopštila je Nova srpska demokratija i dodala: „U tijelu, koje je formiralo Ministarstvo prosvjete, a koje se bavi ‘popravkom’ jezika, nema stručnjaka za jezik.“
Takođe, ova partija smatra da ni ministrovi „eksperti“ ne razlikuju, što je odavno poznato, između svakodnevne, književne i standardne upotrebe jezika.
„Standardizacija tzv. crnogorskog jezika doprinijeće daljoj arhaizaciji jezika u Crnoj Gori“, poručili su oni iz Socijalističke narodne parije.
U saopštenju te stranke navodi se da usvajanje pravopisa „takozvanog crnogorskog jezika predstavlja još jedan u nizu paradoksa koji je izašao iz režimskih salona kao hibridno rješenje koje nikog ne obavezuje“.
Kako se navodi, SNP sa čuđenjem konstatuje da u Ekspertskoj grupi nije bilo nijednog lingviste iz Crne Gore i da je njen predsjednik sociolog.
„To je najbolja potvrda lingvističke nemoći u kojoj su se našli autori ovog projekta, jer su ovim stavom priznali da ne mogu na novim osnovama standardizovati jezik na ovom području, i da je ijekavska varijanta srpskog jezika dominantna u Crnoj Gori“, smatraju u SNP-u.
„Paradoksalno je za Crnu Goru da je Ekspertska grupa formirana od ljudi sa strane i da je predsednik Komisije naveo da hrvatski profesor Josip Silić poznaje crnogorski jezik bolje nego bilo koji Crnogorac.“
– Srpski nacionalni savjet iz Crne Gore čestitao je svim Crnogorcima koji to donošenje Pravopisa crnogorskog jezika doživljavaju kao „ostvarenje“ njihovog identitetskog prava.
Istovremeno, u saopštenju izdatom tim povodom, upozorio je Crnogorce „da ne pokušavaju u budućnosti da na bilo koji način taj jezik nameću govornicima srpskog jezika u Crnoj Gori. Ukoliko to pokušaju, shvatiće to onako kako je jedino moguće: kao pokušaj organizovanog državnog zatiranja srpskog jezičkog i nacionalnog identiteta – kaže se u sapštenju Srpskog nacionalnog vijeća.
– U isto vrijeme izražavamo čuđenje zbog čega su se, na sam dan ozvaničenja Pravopisa crnogorskog jezika, crnogorski predsjednik na Cetinju, a premijer u Dubrovniku – obraćali javnosti na srpskom jeziku i zašto su koristili srpske oblike tipa sjutra, predsjednik, pojesti i slično, a ne koriste sada već normirane crnogorske oblike, koji se u Pravopisu crnogorskog jezika obilježavaju grafemima koje ne postoje u srpskom jeziku?
Ukoliko to rade da ne bi iritirali 32 odsto građana Crne Gore srpske nacionalnosti i 64 odsto građana srpske jezičke pripadnosti, pozivamo ih da slobodno prozbore crnogorskim jezikom, jer time u našim očima ništa manje neće biti predsjednik i premijer svih građana nego što inače jesu.
Srpski nacionalni savjet izražava žaljenje što crnogorski ‘pravopisci’ nisu normirali bar još pet-šest crnogorskih glasova i slova, jer bi time identitetska dinstinkcija, između Srba i Crnogoraca, bila još izraženija. No, i ovo je, što se nas Srba tiče, dovoljno. Nadamo se da će nakon ovoga prestati optužbe na naš račun od strane crnogorskih kulturnih institucija za 'velikosrpski nacionalni i jezički imperijalizam'.
Srpski nacionalni savjet obećava svim zagovornicima crnogorskog jezika da će nakon ovoga još snažnije insistirati na identitetskoj posebnosti Crnogoraca u odnosu na Srbe, i Srba u odnosu na Crnogorce, u svim sferama društvenog života i time dati svoj doprinos pomirenju i multietničkom skladu u Crnoj Gori. Istovremeno, očekujemo da će tako postupati i crnogorska nacionalna zajednica u odnosu na nas Srbe, koji smo autohtono stanovništvo na tlu zajedničke nam države“ – kaže se u saopštenju Srpskog nacionalnog savjeta iz Crne Gore.
Dijaspora/Diaspora, godina XII, 2009., broj 70
Dvojezični švedsko-srpski zasopis za kulturu
