Tvoje vrijeme je prošlo
Tvoje zastave više ne vijore
U tebi se niko više ne rađa, ni čovjek,
ni jabukov cvijet
U tebi vode ne teku
Tvoje vrijeme je prošlo
U tebi više niko i ne umire
Zemlju tvoju više niko ne ore,
po poljima tvojim ne kaleme se voćke,
Ne beru se jagode
Tvoje vrijeme je prošlo
U tebi se stihovi ne pišu,
Ni jedna ljubav ne zadesi
Ti nisi više stanica nekog radoznalog putnika
Niti si zavičaj
Svojim rođenima
Tvoje vrijeme je prošlo.
U tebi se ne rađaju niti umiru ljudi
Zastave tvoje više ne vijore
Al budi mirna, obećavaju ljudi da će te se sjećati
Samo te više ne zovu
Tvoje vrijeme je prošlo
U tebi se ne grade putevi
Tvojim ulicama hodaju duhovi
Po Tvojim brdima pastiri
Ne nelaze hlad
Tvoje vrijeme je prošlo
Ti pogibe zemljo
Tajne su se slegle u tvojoj prirodi
Odana ti je još samo ona što stoji
Prošlo ti je vrijeme, ej,
Zastave tvoje više ne vijore
Ljudi te više ne zovu
Odjekuju glasovi
______
Brankica Nikolić je rođena 1981 u Vlasenici. Živi, radi i stvara u Stokholmu (Švedska). Diplomirala je etnologiju na univerzitetu u Stokholmu. Piše poeziju i prozu.
